Kemijsko čišćenje se vrlo često zove i suho čišćenje (engl. Dry cleaning) jer se odjeća čisti specijalnim otapalom (perkloretilen), a ne vodom. Voda u kemijskom čišćenju, zapravo, ima sekundarno značenje, ukoliko je uopće i prisutna, a dodaje se isključivo radi boljeg uklanjanja vodotopivih nečistoća.

Kemijsko čišćenje primjenjujemo u slučajevima:

– tvrdokornijih zaprljanja koja se mogu ukloniti jedino u organskim otapalima jer kada se takva zaprljanja tretiraju u vodi dolazi do zaostajanja nečistoća na materijalu i one „se zapeku“ te dolazi do oštećenja materijala i nemogućnosti čišćenja mrlje,

– kada se radi o osjetljivim odjevnim predmetima koji bi se pranjem uništili poput balonera, odijela, materijala od vune, svile i sl.

– kada su predmeti napravljeni složenom konstrukcijskom izradom materijala različitog sirovinskog sastava te su šanse za njihovo uništenje puno manje ukoliko se radi o bezvodnom mediju,

– kada se radi o pletenim proizvodima koji bi u pranju vodom izgubili prvobitan oblik.

Prije samog postupka čišćenja odjevni predmeti se pregledavaju, razvrstavaju, a specifična zaprljanja se predobrađuju specijalnim sredstvima za otklanjanje nečistoća (svaka vrsta mrlje ima svoje sredstvo) nakon čega slijedi strojna obrada. U stroju se čiste uz pomoć otapala i posebnog  pojačivača kemijskog čišćenja. Nakon izlaska iz stroja, gdje je otapalo uklonjeno iz odjevnog predmeta centrifugiranjem i isušivanjem toplim zrakom, roba ide na završnu obradu gdje se ponovno pregledava za mrlje (vraća po potrebi na ponovni postupak kemijskog čišćenja) te ide na glačanje i završnu kontrolu kvalitete.